Iz knjige Do 41°C, zdravlje i budućnost na tanjuru, Zrinka Babić, 3L, 2013.
OVISNOST O HRANI
Prema knjizi U 12 koraka do sirove hrane,
kako se riješiti ovisnosti o kuhanoj hrani;
Victoria Boutenko, TELEdisk, Zagreb, 2008.
Pojam: ovisnost o kuhanoj hrani, štetnost kuhane hrane
Spoznaja: ovisni smo o kuhanoj hrani, naučeni smo na okuse kuhane hrane, njome zadovoljavamo skrivene potrebe, kuhanjem nastaju štetni spojevi koji trajno narušavaju zdravlje
Promjena: odmak od kuhane hrane, tražim motive – što mi pojedina namirnica znači, zašto je jedem?
U knjizi U 12 koraka do sirove hrane autorica Victoria Boutenko govori da tek osvještavanjem svojih navika, potreba, ovisnosti i skrivenih značenja hrane omogućavamo promjenu. Ovisnost izaziva gluten iz žitarica, zatim kazein iz mlijeka, začini, sol i šećer. Uz činjenicu da kuhana hrana stvara ovisnost, hranjenje je i društveno uvjetovano. Hrana, i to posebno neka, za nas ima neko posebno značenje: možda sjećanje na djetinjstvo, osjećaj sreće, zadovoljstva, značenje ljubavi ili kazne. Kako gledati na hranu? Hrana je naša energija i hrana za naše stanice, organizam koji živi, radi i razvija se. Ili je zadovoljstvo? Ja govorim: „hrana jest i treba biti užitak“. Užitak? Da, ali sada ga mogu definirati: užitak u smislu da je tijelo zadovoljno, vitalno, zdravo pa onda i um. Užitak u smislu omogućavanja punog potencijala. Hranu ne bi trebali povezivati s užitkom druženja, stvaranja dobre atmosfere, punjenja želuca, sa zadovoljavanjem potrebe za ljubavlju, intimnošću, seksualnošću… Koje se kuhane hrane ne bi mogli odreći? Zašto?
Hrana je i društveno, kulturološki uvjetovana. Postoji „kultura“ kuhanja i sve je popularnije izučiti tu visokovrijednu vještinu. Nažalost, toj „kulturi“ najčešće nije cilj vraćanje tradicionalnim vrijednostima i zdravlju (…) već su joj cilj užitak, fizičko zadovoljstvo, ispunjavanje vremena te sticanja uloga sukladnih statusima – kuhanje zbog kuhanja. „Kruha i igara“ rekla bih. Odbacujemo li „život“? Je li drugačiji odabir nužno odricanje? Zašto uopće gledati promjenu kao odricanje? To nije odricanje, to je odabir boljeg. Recite sebi: „Postao sam svjestan, prihvatio činjenice i odlučio sam se za ono što je zdravo za mene, za sve, cijeli planet. I ne mogu biti sretniji jer se osjećam prosvjetljeno, snažno jer sam uspio, jer sam se odvažio unatoč pritisku društva i tradicije, jer se osjećam kao ponovno rođen, pun energije, osjećam da mogu ostvariti sve što želim. Sada uviđam da me do sada kočio strah i nedostatak energije!“
Najfascinantnije mi je što, unatoč suprotnom uvjerenju, nisam bila svjesna što jedem i zašto jedem. Prehrana, temelj mojega zdravlja i zdravlja moje obitelji, bila je nešto što sam naslijedila, slijedila i živjela u uvjerenju da činim sve što mogu za naše zdravlje. Uvjetovanom selekcijom informacija stekla sam potpuno pogrešna uvjerenja o zdravlju, o zdravoj prehrani. Sada „zdravo“ više ne moram stavljati u navodnike jer sam tu kategoriju definirala, zar ne? „Zdravo“ u službenim krugovima ne postoji. Postoji „zdravstveno ispravno“, odnosno hrana, namirnice koje po svom sastavu ne prelaze granice štetnosti, toksičnosti, koje je netko proizvoljno postavio. Nije li već to bila činjenica zbog koje smo se trebali zapitati što jedemo?
Do 41°C, zdravlje i budućnost na tanjuru, Zrinka Babić, 3L, 2013., Put promjena, B. Pražnjenje / matrica, str. 71./72.
SLATKI KAO ŠEĆER 