Emilov dijabetes naveo nas je na velike životne promjene
Kad je njezinom sinčiću sa 11 mjeseci dijagnosticiran dijabetes tipa 1, mama Zrinka Babić je shvatila da treba značajno promijeniti i način prehrane i način života. Pogledajte kakve je promjene uvela i što je postigla.
snimio Davor Pongračić/CROPIX
Danas je Emil veseo i napredan petogodišnjak koji trenira nanbudo, a ove je godine krenuo i u predškolu, koja ga neizmjerno veseli. Naučio je prepoznati kako se osjeća kad mu pada razina šećera u krvi (“ide mi vruće-hladno”), sam si ga zna izmjeriti i zna kako u takvom trenutku postupiti, a čemu je instruirao i svoje tete.
Iza svega su četiri godine 24-satnog budnog nadzora 38-godišnje mame Zrinke Babić jer četiri do pet puta na dan treba mu davati inzulin, a deset puta kontrolirati razinu šećera u krvi, pa i noću. Upijala je sva saznanja o dijabetesu i postupno usvajala potpuno novi način sirove prehrane, zahvaljujući kojem je uspjela smanjiti dozu inzulina, izbjeći oscilacije razine šećera u krvi, energije i raspoloženja, a njezin mali gurman nutritivno i za održanje zdravlja kvalitetnih namirnica može jesti kada i koliko hoće. I za razliku od razdoblja kad je bio na konvencionalnoj prehrani (prvih šest mjeseci nakon dijagnoze) te se činilo da zaostaje rastom, sada Emil super napreduje i pun je energije. I cijela obitelj prelazi na sirovojedstvo, ali ne tako striktno kao Emil koji uz dijabetes tipa 1 ima još i intoleranciju na neku hranu. Mama Zrinka je ipak pronašla cijelu lepezu jela koja voli i sa zadovoljstvom cijedi, miksa, klija, marinara, a Emil ih obožava pripremati s njom.
Kada je i kako Emilu dijagnosticiran dijabetes?
Početkom 2010. godine imao je četvrti dan temperaturu i kako je bio vikend otišli smo s njim na hitnu u Klaićevu. Ni prvim pregledima ni rendgenom ništa nije ustanovljeno, tek kasnije su mu izmjerili razinu šećera u krvi i bila je 27 mmol/l. Najprije su nam rekli da to može biti samo reakcija na dehidraciju, tek nakon dva dana prebačen je u Vinogradsku i dijagnosticiran mu je dijabetes tipa 1 ili dječji dijabetes, o kojem ja tada ništa nisam znala. Prije nego što su ga otpustili iz bolnice, morali smo proći dvotjednu edukaciju.
Što se u tom trenutku za vas promijenilo?
Moji su se prioriteti potpuno promijenili. Zdravlje djeteta, ali i cijele obitelji došlo je na prvo mjesto, ispred karijere, novca, uspjeha, ispred socijalnih normi, navika, rutine, socijalne uključenosti. Odlučila sam da ću ostati kod kuće i 24 sata o njemu brinuti, a tada sam radila u arhitektonskom birou kao samostalni projektant i planirala ga dati u vrtić, kao što je išla i naša starija kćerkica Tara, danas osmogodišnjakinja.
Život vašeg sina doslovno je u bio vašim rukama, kako ste se nosili s tolikom odgovornošću?
Dakako, u početku je bio prisutan silan strah. Trebalo je shvatiti da moje dijete neće umrijeti uslijed prve hipoglikemije, trebalo je vremena dok sam napokon usvojila kako terapija djeluje u njegovom organizmu i što činiti u kojoj situaciji bez frustracija zbog pogrešaka, koje su svakodnevne. Da sam odgovorna, a ne kriva. I sve te osobne dvojbe iznijela sam u prvoj knjizi. Ipak, od svega mi najteže pada nespavanje jer se razina šećera u krvi mora kontrolirati i noću.
Zašto baš sirova prehrana ?
U uvjerenju da sve odluke o rasporedu dnevnih obroka, količini i grupama namirnica trebam i moram prepustiti stručnjacima, doktorima i nutricionistima, istražujući naišla sam na kontradiktorne informacije o „zdravoj prehrani“ i između ostalog na holistički program Gabriela Cousensa u njegovu Tree of Life Rejuvenation centru u Arizoni. Kako postiže izvanredne rezultate, 33-postotno izlječenje od ove neizlječive bolesti, bila sam dodatno motivirana upoznati se s tim načinom prehrane. Naime, prehrana živim namirnicama biljnog organskog podrijetla, bogata prirodnim masnoćama i siromašna ugljikohidratima, povećava osjetljivost stanica na inzulin i daje priliku gušterači i drugim organima za regeneraciju. Zbog promjene percepcije zdravlja promijenili smo izbor namirnica i način pripreme hrane, prehranu općenito, ali i način čišćenja kućanstva (danas koristim prirodne preparate na bazi octa, sode i eteričnih ulja), kozmetiku. Naučila sam održavati zdravlje prirodnim putem prema ayurvedskim smjernicama. Unatoč prijašnjem uvjerenju da živimo zdravo, uveli smo još mnogo promjena, i dalje učimo, i dalje ih uvodimo.
Kakva su prva praktična iskustva, što ste prvo pripremili sirovo?
Tražila sam tortu koju će moje dijete oboljelo od dijabetesa moći jesti bez ograničenja i moje grižnje savijesti. I pronašla sam sirovu tortu na bazi algi i kokosa. Ali, navedene sastojke nisam mogla pronaći ni u trgovinama zdrave hrane. Nisam znala kupiti kokos, nisam znala razbiti kokos! Borbu s kokosom doživjela sam kao iskonski doživljaj… Najprije smo kupili blender, potom dehidrator i tako su se eksperimenti nastavili. Sami radimo bademovo mlijeko, čokoladu iz sirovog kakaa, marinirane patlidžane za koje svi misle da su pečeni… Tek kad danas pripremam iste stvari vidim koliko je danas sve znatno ukusnije i ljepše, odnosno koliko je važno iskustvo i kako je za prilagodbu potrebno vrijeme.
marinirani patliđani 2014.
Vole li djeca sirovu hranu?
Vole! Emil će reći da je voli više od kuhane, a Tara, koja se hranila i u vrtiću, i kod baka, i po restoranima, radije bira onu društveno uobičajenu. Ipak, u školskom sastavu prva rečenica joj je bila da se naša obitelj hrani zdravije od bilo koje druge i traži me da svima objašnjavam zašto je nešto zdravo, a drugo nije.
Koliko je važno podrijetlo namirnica?
Ono je izuzetno važno, iako zbog životnih situacija ne dostižemo ideal, odnosno nisu baš sve namirnice koje koristimo iz organskog i lokalnog uzgoja. Povrće i voće uglavnom nabavljamo od poznatih kumica na Trešnjevci, posredstvom prijatelja, u trgovinama zdrave hrane, a nešto i sami proizvodimo.
Na gradskim vrtovima u Klari, za koje ste također zaslužni?
Čitajući, a kasnije i prošavši osnovni tečaj permakulturnog dizajna naišla sam na prosvjetljujuću informaciju kako se ne moraju svi iz gradova preseliti na selo kako bi imali svoj vrt. Ako drugdje po svijetu postoje gradski vrtovi, zašto ih ne bismo imali i mi u Zagrebu kad je toliko neiskorištenih zelenih površina i istodobno gerilskih vrtova. Mučila me i nemogućnost zbrinjavanja organskog otpada i sigurnost hrane. Kao rezultat moje i drugih inicijativa koje su se vremenski poklopile, u travnju 2013. odlukom gradonačelnika pokrenut je projekt Gradski vrtovi, u lipnju su organizirani prvi gradski vrtovi na lokaciji u Klari te je i nama dana na korištenje vrtna parcela. Sve sadimo prema permakulturnim smjernicama i mnogo učimo. Neke projekte nisam mogla pokrenuti kao fizička osoba pa smo u međuvremenu osnovali udrugu 3L za djecu s posebnim zdravstvenim potrebama.
kolovoz 2014.
Volonterski vodite udrugu, organizirate predavanja i radionice, uzgajate povrće, pišete knjige, članke, kolumne, recenzije, blog, brinete o dvoje djece, o djetetu oboljelom od dijabetesa tipa 1. Kako izgleda samo vaših pet minuta?
Nalazim zadovoljstvo u svemu što radim, iako zna biti iscrpljujuće i povremeno izmaknuti kontroli. Ali, radim to iz ljubavi i ne smatram to svojom žrtvom. Kad se danas sjetim prijašnjeg načina života orijentiranog na rad u uredu, mogu reći da sam profitirala i ja, a ne samo moja djeca. Tako je mojih pet minuta i trening nanbuda s djecom, i rad u vrtu, i pripremanje zdravih obroka…
URADI SAM: Bademovo mlijeko
BADEMI TREBAJU BITI IZ ORGANSKOG UZGOJA, A VODA IZVORSKA ILI BAREM FILTRIRANA
1 šalica badema
3 šalice vode
- Željenu količinu badema iz organskog uzgoja namačite preko noći. Ujutro ćete ih lako oguliti istiskivanjem.
- Oguljene bademe i vodu stavite u blender. Miksajte dok tekućina ne postane bijela, a bademi se pretvore u brašno. Mlijeko procijedite kroz gazu, gustu plastičnu cjediljku ili slično. Ostatak je bademovo brašno koje možete i ostaviti ili procijediti i upotrijebiti u drugim receptima.
- Mlijeko prema želji možete začiniti cimetom, kardamomom, vanilijom, kakaom, stevijom, medom, muškatnim oraščićem, đumbirom, s malo soli, voćem, začinima poput listića mente.
radionica pripreme bademovog mlijeka
Znate li da…
Dijabetes tipa 1 je autoimuna bolest kojoj se ne zna točan uzrok, sumnja se na sinergiju genetike i službeno nedefiniranih faktora iz okoliša povezanih s onečišćenjem. Jako je progresivna i može usmrtiti dijete u roku tjedan dana, a do otkrivanja spasonosnog inzulina to se i događalo. Pokrenuti autoimuni proces, naime, uništava stanice gušterače koje proizvode inzulin. Bez inzulina stanice ostaju bez energije, a glukoza ostaje u krvi te se javlja simptom visoke razine šećera u krvi. Organizam proizvodi zamjenski izvor energije sličan alkoholu, što ubrzo dovodi do ketoacidoze i zbog viška šećera dijete dehidrira. Drugim riječima, vrlo brzo se može naći u stanju kome.
Simptomi su pojačana žeđ i mokrenje, mršavljenje unatoč dobrom apetitu, ali što je dijete mlađe to su oni manje specifični pa se znaju zamijeniti, na primjer s urinarnim ili nekim drugim tipom infekcije ili stanja.
članak objavljen u magazinu 100 posto prirodno, broj 3, prosinac 2014.
Piše: Sandra Bortek, studeni 2014.
Snimio: Davor Pongračić/CROPIX
100% prirodno br. 3
SLATKI KAO ŠEĆER 