“(…) Dijabetes tipa 1 je autoimuni proces i kontrolira se davanjem inzulina koje je potrebno konstatntno usklađivati s prehranom, tjelesnom aktivnošću, ispijanjem vode, metaboličkim potrebama, ali i s mnogim drugim poznatim i nepoznatim faktorima koji individualno utječu na promjene razina šećera u krvi – bakterijama, virusima, promjenama vremena, temperaturom zraka, stresnim ili uzbudljivim situacijama npr. Dakle, što se prehrane tiče „sve je dozvoljeno“ sve dok se dobro regulira razina šećera u krvi. Svi oboljeli od dijabetesa trebaju raspolagati točnim informacijama o nutritivnom sastavu namirnice ili obroka da bi uskladili terapiju, odnosno dobro regulirali dijabetes.
S druge pak strane gledano, zdrava, kvalitetna, pametna, individualno prilagođena prehrana uvjet je za kvalitetu života i dugovječnost. „Normalna“ razina šećera u krvi za djecu i mlade oboljele od dijabetesa uvijek je, zbog teškoća oko regulacije i rizika hipoglikemije, povišena u odnosu na normalne razine šećera u krvi kod zdrave djece. Odnosno,dugoročno moguće su komplikacije iste kao i kod neliječenih dijabetičara starije populacije. Na dijabetes se može gledati i kao na ubrzani proces starenja. Stoga, „sve je dopušteno“ no izbor zdrave prehrane znatno povećava mogućnost održanja zdravlja te vezano kvalitete života. Što je prava mjera u svemu navedenome teško je reći jer zadovoljstvo je također jedan od faktora zdravlja, a psihičko zdravlje nije ništa manje važno od fizičkog. Podrška društva za vlastite izbore ključna je u tom smislu.
Začini? Svakako. Cimet, kurkuma, papar, klinčići, muškatni oraščić, neprerađena sol, origano, bosiljak, peršin, kopar… sve može. Voće bogato šećerom? Da, ali u pravo vrijeme u pravoj količini, osobito ako je potrebno dići razinu šećera u krvi. Grožđe primjerice sadrži vrlo vrijedan antioksidans resveratrol.
Šećer? Za dijabetičare „šećer“ su svi ugljikohidrati jer svi ugljikohidrati na neki način utječu na razinu šećera u krvi. „Šećer“ s kojim moraju računati su i ugljikohidrati u prilozima kao što je riža, krumpir, tjestenina, kvinoja i dr, zatim fruktoza u voću, ugljikohidrati u svim krušnim proizvodima, u žitaricama, marmeladama pa tako i u onim „bez šećera“. To je oznaka koja promovira samo činjenicu da nema dodanih šećera, odnosno bijelog šećera. Oznaka „sa stevijom“ također je varka jer slatkiši uz steviju sadrže i druga sladila. Šećer sadrže sokovi, ali i konzervirani proizvodi, kiseljeni proizvodi, a često i umaci. Treba računati i laktozu iz mlijeka. Najpouzdanija informacija je deklarirana količina ugljikohidrata. Jedna jabuka ili pola banane sadrži oko 15 g ugljikohidrata.
Proizvodi za dijabetičare? Ne, to su uglavnom visoko prerađeni i vrlo skupi proizvodi kojima je u konačnici nizak glikemijski indeks, ali su pune aditiva i nutritivno su siromašne. Nizak glikemijski indeks može se ostvariti pravilnim odabirima namirnica i kombiniranjem. Obzirom da inzulin ima funkciju skladištenja, i potrebnog, ali i suvišnog, za dijabetičare je svakako bolje konzumirati nutritivno bogate namirnice te na taj način smanjiti kalorijski unos.
Na pitanje koja je prehrana za dijabetičare najbolja, odgovor je jednostavan – zdrava prehrana. No kao i za zdravu populaciju pitanje je isto: što je zdrava prehrana? (…)
Kako pomoći „slatkišima“?
U prvom redu treba im podrška u neposrednom okruženju, razumijevanje i tolerancija njihovih potreba, odnosno direktna pomoć odraslih osoba i pružanje slobode za samokontrolu. Jako je bitna podrška i cijeloj obitelji koja se mora snaći u izvanrednoj situaciji, ali i svim osobama uključenima u rad s oboljelom djecom.Sasvim pak nepotrebno je izdvajanje i naglašena briga.
Uz terapiju inzulinom s kojom „slatkiši“ žive ide i hipoglikemija i hiperglikemija. Poželjno je da se sve osobe u okruženju djeteta educiraju te znaju prepoznati simptome i pravilno reagirati, odnosno pravovremeno pomoći djetetu. (…)”
Cijeli članak pročitajte ovdje.
SLATKI KAO ŠEĆER 